Dolaskom u grad prvo iznenađenje bio je broj ljudi koji šetaju centrom grada. Prizor kakav u Ljubljani s brojnijim stanovništvom gotovo nikad ne doživite. To je moguće samo tokom vikenda, kada su ulice pune turista. Ovdje se ponedjeljkom na ulicama mogla čuti priča, smijeh i pjesma mještana. Uglavnom smo sretali starije ljude koji su provodili svoje vrijeme ispred zeničkog Kineskog zida ili uz šetalište puno restorana i trgovina. “U Sloveniji je više mladih Zeničana nego u Zenici” riječi su koje smo često čuli u narednim danima provedenim u Zenici, a one na svoj način objašnjavaju zašto u gradu prevladavaju starije generacije. Slična struktura stanovništva je dominirala i na dočeku proljeća, na manisfestaciji, koja se odvijala uz rijeku Bosnu, na kojoj smo sudjelovali prvog dana terena, u ranim jutarnjim satima.
Dočekala nas je bosanska kafa, mnogo hrane, ali prvenstveno jaja. U jutarnjoj zbunjenosti i gladi pokušavamo naučiti kako napraviti omlet, koji zapravo nije pravi omlet, već posebna kreacija, nazvana čimbur. To je i prva lekcija tog dana. Poslije učenja pravljenja i naravno kušanja čimbura, odlazimo do prvih grupa ljudi, koji već probavaju svoje variacije tog jela. Naša jutarnja glad onemogućila nam je da odigramo ulogu dobrih gostiju, jer nismo bili u mogućnosti da sa svakog stola probamo različite delicije, kavu ili čaj, koje su nam nudili izrazito ljubazni sugovornici. Tako se ponavaljaju neugodne situacije, jer sa punim stomacima odbijamo primamljive delicije i uskraćujemo svojim domaćinima ono što je zapravo najvažnije – gostoprimstvo. Nakon dugog obilaženja raznih grupa, koji se na ovaj poseban dan već niz godina druže uz rijeku Bosnu, sami postajemo ipak otvoreniji za probavanje različite hrane odnosno ukusnih darova. Ali svakako treba istaći da ništa na mijenja dobro raspoloženje naših sugovornika. Za njih je Čimburijada metafora za novi početak, koji je utemeljen na veselju i odmicanju od svakodnevnih problema. Tako nas svaka grupa dočeka otvorenih ruku, spremni su na razgovor i naravno druženje. Iako nekad malo nespretno formulišemo pitanja, niko se ne žali, radostni su i veseli što se trudimo i to cijene. Mnogo starijih stugovornika sa nama dijeli uspomene i iskustva iz Slovenije. Dobili smo utisak da nam žele napraviti iskustvo Čimburijade što bolje, te da su svjesni da je za nas sve, prvenstveno zbog jezičkih bariera, sasvim novo i puno izazova. Iako se na početku dana činilo da nas nema puno na ovom dogođaju, kroz dana se prostor puni i dolaze avtobusi puni ljudi. Na događaju je mnogo muzike, u parku pored rijeke vidimo orkestar, isto tako skoro svaka grupa uživa u svojim melodijama. Mnogo hrane, smijeha i muzike prate i druge aktivnosti (regata, prvo plivanje u Bosni, takmičenje u pripremi najboljeg i kasnije najvećeg čimbura), te tako obilježavaju slavlje dolaska proljeća.
Sada kad poslije dvije sedmice razmišljam o tom terenskom iskustvu, moram priznati da je bila upravo toplina ljudi i važnost bezbrižnog druženja pravi smisao Čimburijade, što su i isticali naši sugovornici. Ta jednostavnost druženja, koja ostavlja po strani sve brige, nesuglasice i svakodnevne nevolje, nesvjesno se prenijela i na nas, jer smo se i studenti iz Ljubljane, Zadra i Zenice odlično povezali, surađivali i družili.
Hvala vam svima!
