Već sam par puta u svom životu bila u posjetu Bosni i Hercegovini i svako od proživljenih iskustava na mene ostavi velik i pozitivan utisak. U Zenici sam sada bila prvi puta i odabrala sam biti dio ovoga projekta baš zato što sam, zbog svih lijepih uspomena i zanimljivih ljudi koje sam upoznala, dobila snažnu želju vidjeti i upoznati što više različitih dijelova ove zemlje. Ispostavilo se da je način za upoznati grad kroz ovakav projekt za mene osobno bio pun pogodak. Osim zahvalnosti na tako velikodušnom gostoprimstvu, još veću zahvalnost osjećam prema prilici koju sam dobila da budem dio zajednice grada Zenice, da se moj glas i moje mišljenje uzmu u obzir kao nešto relevantno i korisno te da se na taj način stvori nešto vrijedno i potrebno.
Ono što je za mene bilo najljepše od svega je zajednički rad na pitanjima koja smo svi mi sudionici smatrali bitnima, naša zajednička želja da se razmišlja o značaju Čimburijade za grad i kulturu, a povrh svega i posebice sreća na licima naših domaćina koji su s nama odlučili podijeliti svoja razmišljanja o vlastitim običajima i tradicijama. Iz tog razloga osjećam veliku odgovornost prema zadatku na kojemu smo radili, a u ovih par dana, zbog tog se zadatka i tako intimnog sudjelovanja u samom događaju i kasnijim razgovorima, i sama osjećam kao dio ovoga grada. Ovih me par dana iznova podsjetilo na razloge zbog kojih tako uživam svaki puta kada posjećujem Bosnu i Hercegovinu te sam uspjela na još jednoj razini produbiti svoje znanje pa tako i povezanost s kulturom i ljudima koji tu žive.
Ono što ću s događaja Čimburijade sačuvati u posebnom dijelu sebe bit će rijeka Bosna koja me, dok sam se njome spuštala na regati, inspirirala i navela na različita nova razmišljanja o gradu i ljudima te koja me potaknula da se osvrnem na različite životne situacije. Osim zvuka rijeke, u glavi mi još i danas sviraju zvukovi sevdaha koje sam čula na njenoj obali i koji su mi ovo iskustvo posebno uljepšali. Sve ono ostalo što je na mene ostavilo najveći utisak dugujem toplini ljudi koje sam upoznala i zbog koje me raduje pomisao da ću se jednom vratiti u Zenicu.
